Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo je blog jedne Medjimurke koja je krenula u svijet iz najljepseg kraja Hrvatske...za sobom ostavila osobe koje je najvise voljela. Neke zadrzala, najdrazu izgubila. Zivot je takav, sto te ne ubije - ojaca te.

Tebi. . .

Ljubav je kad dajes mogucnost nekome da te unisti i vjerovanje da to nece uciniti.

You don't love a woman because she is beautiful; she is beautiful because you love her

Nije mi vazno koliko si usana poljubio, koliko si njih zagrlio ili koliko si puta nekome rekao volim te. Nije mi vazno da ti budem prva, vec da budem zadnja

Bog nam je dao 2 noge za hodanje, 2 ruke za drzanje, 2 uha za slusanje, 2 oka za gledanje. Zasto nam je dao samo jedno srce? Vjerojatno jer je zelio da potrazimo drugo.

Dok nekog iskreno volis, zeliš samo da bude sretan...iako ne s tobom.

Nikad necu pozaliti što sam te voljela jer 5 minuta ljubavi s tobom bilo je vece od vjecnosti patnje.

Poslije svega ja ti ipak zelim reći volim te.. i na svemu ti hvala..

Sumnjaj da zvijezde svijetle, sumnjaj da se sunce ne mice, sumnjaj da je istina laz.. ali nikad ne sumnjaj da te volim..


Ponekad se pitam da li je vrijedno boriti se za ljubav. Onda se sjetim tvog lica i spremna sam za rat.


Stihovi. . .

Da li znas, da li znas kako izgledam,
dali pomislis nekad na mene?
Dali sad, dali sad ikad sjetis se
nasih godina, moga imena?

I kako nekada suze
kao kise su lile
isplakivale tuge
da bi stvarale duge.

Dal si ti, dal si ti ista ostala,
kao nekada uvijek nestvarna?

Poslije svih nasih dana
poslije sunca, oluja
poslije radosti, srece,
tuge, boli najvece.
Poslije svega ja ti ipak zelim reci
VOLIM TE i na svemu ti hvala

ljubav bez kraja
rijeci bez broja
nismo ni znali
kada smo stali
ranjene duse
moja i tvoja
nismo ni znali
voljena moja….

Odjek nekih izgubljenih snova
iz dubine davne proslosti sad stize
dolazi sve blize,
mocno poput mora
kad plima se dize….



Da sam prazan list, potpuno cist
Koristio bih puno, puno deblji kist
I samo jarke i sarene boje
Da napisem ime tvoje i moje
Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih vise nikad ucio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da jos ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na pocetak
I biti onaj isti bahati djecak
Ne bih forsir'o neki lezeran stil
Niti se trudio da uklopim
Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokusaj
Da zadrzim taj osjecaj

Samo za taj osjecaj….



Mozda nisam znala
uvijek istom mjerom vratiti,
Zato otvaram ti srce kao pismo,
necu nista skrivati,
Procitaj me do zadnje strane ti,
I znat ces da si najbolje
do sada sto su prsti dotakli.

Znaj da bit cu tu
I kad navrati nam tuga
ti u meni nadji snagu,
prijatelja, vjernog druga..

Znaj da bit cu tu,
da ti dobro dobrim vratim,
i na vrhu i na dnu,
da osmijehom te pratim.

I mozda nisam znala
uvijek prave rijeci birati,
ali nizasto na svijetu,
tebe ne bih htjela mijenjati....




Ima bit da san potrosija
I ono malo suza za navodnit dolinu sevdaha
I bluesa
svit je tuzan, tu nikad nece bit pravde
za one koji žele samo da zive I rade I ljube,
I smiju se svemu ka vicu
A ja se pitan ima li smisla pravit dicu
Donosit ih na svit di su zivot I sloboda
Ka roba, koju ce neki mocnik prodat
I ove stare melodije bude memorije
Ciste nostalgije,
I ne znan sta mi je
Stari s bafima, stara s ogromnom trajnom
Sestra I ja, cili umazan slajom
I sve je daleko I tajno
Znan ni onda nije sve bilo bajno,
al ditetu sve je sjajno i pari mi se puno lipše
I ove kapi kise ka da sapcu: “Nikad vise…”
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Prica svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kise,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija i tuga.

Nekad se pitan jel tribalo sve bas tako bit pa mislin,
tribalo je bit, jer je proklet ovi svit
I dobri ljudi uvik izvuku deblji kraj
Zato se nadan da postoji I pakal I raj
Neki visi sud, Bozja pravda
Da presudi I kazni svakog onog gada
Zeljnog rata I zednog krvi
Al ko je bez grijeha nek baci kamen prvi
Ironicno zaista, da citira Krista
Jedan od onih sta je odgojen u obitelji ateista
I to u mraku, u mijesanom braku
U nekoj dalekoj zemlji, sad je samo u zraku
I bas me je tamo donila roda
Da ne mrzin I buden posten, iskren I odan
A razliku izmedju zla I dobra
Nisan naucija ni od fratra, ni hodze, ni popa
A kad su zavladali oni sta su pali s kruske
Bozji ljudi su blagoslovili puske
Janjce slali u smrt, za svoga Boga, jedinoga
Za ludilo svoga ideologa kad bijesni mržnja
razum nije lijek
I ludilo uvik promijeni tijek
Povijesti, i ispise novu krvavu stranu
U zemlji seljaka na brdovitom Balkanu.
Zato letin visoko iznad napacenog tla
Daleko od poimanja dobra i zla visoko gore,
ka Suncu, u nebesa di se guzvaju poruke SMS-a
iz ovog vrimena izlazin van
I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san
Neki bolji dan, pun smija I vica
Di su sritni ljudi I njihova dica
I gledaju u sutra, ozarena lica
Puni nade, u tom svitu pravde
Jednakosti, bratstva I slobode
U svit ljubavi me misli vode
I jos uvik virujen da ce na ovoj planeti
Jednog dana svi ljudi moc zivit sretni
Razum, ljubav I znanje izgradit ce raj
I znaj, nece biti ironije za kraj
.







sitnice koje mnogo znace . . .

Horoskop: VODENJAK
Hobi: MOTORI, GLAZBA, ROLANJE
Obozavam: PLESATI, SMIJATI SE, SVOG PSA, IZLAZITI S PRIJATELJIMA, PUTOVATI
Kod ljudi volim: KARIZMATICNOST, ISKRENOST
Ne podnosim: DIM CIGARETA, LAZI
Vjerujem u: LJUBAV, BOGA, ANDJELE, PRIJATELJSTVO, SRECU
Omiljena hrana: pizza, sarma, curkenjami
Najbolja glazba: Tony Cetinski, Gibonni, Oliver Dragojevic, Robbie Williams, Guns'n'roses
Najbolji izlazak: PUNO PLESANJA i dobre glazbe


19.11.2007.

Shit happens

Dok mislis da bas nista ne moze poci po zlu i da je sad konacno to ono pravo - nesto te uvijek izbaci iz takta. 100. svadja po redu, mada mislim da ih je bilo vise, jucer se dogodila. I mislim da nema povratka jer ovako se ne da zivjeti. Ok, nismo ozenjeni, bili smo cura i decko, jer sad smo po 100. put prekinuli. I tako u nedogled. Njemu smeta sto imam (muske) frendove koje volim ne kao decke nego osobe koje misle lijepe stvari o meni. I nije vazan spol, kad bi to bila cura, ja bi isto osjecala.

Moj decko je jucer poludio kad je vidio da se dopisujem s jednim frendom kojeg nikad nisam upoznala uzivo nego samo preko interneta. To prijateljtvo traje vec 5 godina, dulje nego moja veza. I sad bi ja to trebala prekinuti, jer on tako zeli. Jel bi se trebala njemu prilagodjavati ili da zivim kako sam navikla?

Ne da mi se vise pisati o tome, jer postajem tuzna i prazna. Ne znam da li zelim nastaviti vezu s nekim tko poludi u svakom trenutku, pocne razbijati i samo cekam da mene udari. Jucer me fakat bilo strah jer sam vidjela koliko je bijesan; oci su mu bile bijesne.

Sad moram uciti, nemam vremena za ovo.. mozda koji put opet nesto napisem.

pozdrav do slijedeceg citanja

|11:31 |
Komentari (3) | Print | # | Komentari On/Off? | Na vrh